Zašto slavim Osmi mart

Neverovatna je sposobnost ljudi da se podele apsolutno oko svega: da li slušamo narodnu ili zabavnu muziku, da li jedemo ili ne jedemo gluten, da li nam deca gledaju ili ne gledaju You Tube… pa između ostalog da li slavimo ili ne slavimo Osmi mart.
Jednima je to licemerni praznik, jedan dan u godini u kome se ženama ukaže pažnja naspram ostalih 364 mizoginih dana, drugima, pak, je to simbol borbe žena za ravnopravnost, za koju se i danas borimo. Kao i uvek kada se delimo i razdvajamo na krajnosti, u toj podeli previdimo suštinu. A suština je da je Osmi mart dan koji simbolizuje višedecenijsku borbu žena za ravnopravni i punopravni položaj jedinke u društvu. Ako smatrate da smo ga postigle, onda hajde da se svakog osmog marta setimo hrabrih žena koje su se borile za takav položaj. One nisu imale pravo glasa, nisu imale pravo na obrazovanje bez posebne dozvole, nisu mogle da nose pantalone a da ih ne gledaju čudno, nije moglo ni da im padne na pamet da doje na javnom mestu, njihovo svedočenje na sudu je vredelo manje od svedočenja muškara, muž je mogao da ih ostavi, ali ako su one želele da odu iz lošeg braka muž je morao da im da razvod, nisu mogle da budu profesionalne sportistkinje, abortuse su radile u tajnosti, rizikujući živote… Mnoge životne okolnosti koje danas uzimamo zdravo za gotovo njima su bile san za koji su se borile.
Prvi Dan žena obležen je 8. marta 1909. u SAD-u, i bio je rezultat višegodišnje borbe žena zaposlenih u fabrici tekstila za normalne uslove rada i plate. Nadam se da znate ko su bile Roza Luksemburg i Klara Cetnik – imena su linkovi, pa neću posebno pisati o njihovom doprinosu borbi za prava žena u Evropi. Interesantniji mi je razvoj Dana žena u komunizmu, jer je tim putem došao do nas. Naime, demonstracije povodom Međunarodnog dana žena u Rusiji bile su prvi stadijum ruske revolucije. Nakon oktobarske revolucije, 1917. godine, boljševička feminstkinja Aleksandra Kolontaj uspela je da ubedi Lenjina da 8. mart postane državni praznik. Zanimljivo je da je praznik već tada imao vrlo jasnu socijalnu i feminističku poruku, na razglednici koja je izdata povodom uvođenja Osmog marta kao praznika, stajalo je: „Osmi mart je dan pobune radnih žena protiv kuhinjske robije“!
8womenday
Kao i sve zemlje saveznice SSSR-a i Jugoslavija je usvojila Osmi mart kao jedan od paznika proleterijata. Dan žena prerastao je vremenom i u neku vrstu Dana majki, koji se slavi u Americi i postao je veoma komercijalan prethodnih decenija.

Osmi mart je u našoj kući oduvek značio dan kada tata mami, sestri i meni ukaže poseban znak pažnje. Tata je bio Tata sa velikim T i drugim, „običnim“ danima: igrao se sa nama lutkama glumeći Kena, izmišljao priče pred spavanje, menjao tekstove pesama sa radija da bi nas zasmejavao, pomagao oko domaćeg, češljao i fenirao kose… to sve se, nekako, podrazumevalo. Jednostavno, bio je tata. Ali Osmog marta smatrao je da je važno da znamo da nas ceni baš zato što smo žene, u društvu koje nikad nije preterano cenilo žene.
Danas mi je Osmi mart praznik koji čestitam dragim ženama: drugaricama, sestri i mami, ali još više prilika da ukažem svojim ćerkama da vredi i da je moguće boriti se za sebe.

Bilo bi izuzetno opasno da zaboravimo doprinose ranije pomenutih žena za borbu za ravnopravnost, i da zaboravimo šta Osim mart zaista znači, te da ga svedemo na rosie mpoklanjanje cveća.
Za mene je Osmi mart dan koji nas podseća na to koliko je borbe trebalo da danas možemo da imamo mogućnost izbora. Feminizam ne znači nužno odbaciti ženstvenost, nemati porodicu i ne prići nikad šporetu. Feminizam znači pravo izbora. Svaka od nas treba sama da izabere da li će se udati ili ne, ako izabere brak, sama da izabere partnera, da izabere da li će imati decu ili ne, kada će imati decu i koliko njih, da li će i koliko vremena posvetiti karijeri i poslu. Svaka od nas mora imati jednako pravo glasa, jednaku težinu na sudu, jednak tretman kod poslodavca, jednak položaj u društvu. Jednak kao druge žene, jednak kao mušarci. Mislite li da imamo sve danas ovo što sam navela? E, zato je važan Osmi mart!

Ženski ciklus u poslovnom svetu

Poslovni svet je do skoro bio svet muškaraca. Srećom, stvari se menjaju, ali u mnogim poslovnim okruženjima, i dalje žene pokušavaju da se prilagode pravilima koja su postavili muškarci. Neka od tih pravila rezultat su činjenice da su muškarci u hormonalnom smislu prilično stabilni. Naravno, na organizam, bez obzira na pol, utiče mnoštvo spoljnih faktora, ali muško telo ne prolazi kroz mesečni ciklus, čiji je cilj da spremi jajnu ćeliju za oplodnju, i da ukloni neoplođenu jajnu ćeliju. A to sve čini priličnom fluktuacijom hormona. Milioni žena svakog meseca prolaze kroz ciklus u kom nivo različitih hormona u telu izuzetno varira, čineći da se osećamo i ponašamo drugačije u različitim danima. Hormoni utiču na naše raspoloženje, nivo energije, toleranciju na bol, apetit… Umesto da pokušavamo da postignemo konstantan prosečan nivo, mi, kao žene, možemo da naučimo kako da svoj prirodni telesni ciklus iskoristimo tako da briljiramo u danima kada imamo “supermoći”.

Naši saveznici su hormoni. A mogu biti i naši najgori neprijatelji. Zavisi od toga kako se ophodimo prema sebi, svom telu, kakve su nam navike… Hormoni utiču na naše raspoloženje, na to kako reagujemo u određenim situacijama ili prema određenim ljudima, utiču na našu introvertnost/ekstrovertnost, utiču na nivo naše energije…. Razumevanje nivoa hormona, i kako se menjaju tokom ciklusa, može nam omogućiti da maksimalno iskoristimo potencijal svake faze ciklusa i na privatnom i na poslovnom planu.

Kao što priroda ima četiri faze koje nazivamo godišnjim dobima, vrlo slično i žena ima faze u kojima “cveta” odnosno ima energije mnogo više nego kad je u “jesenjoj” fazi. Ove faze zavise od nivoa hormona u našem telu, a ti nivoi se menjaju po predvidiom obrascu u zavisnosti od faze ciklusa.

Prva faza ciklusa je tzv menstrualna faza – faza krvarenja. Nivo estrogena je nizak što znači niži nivo energije.
Privatno: ovo je vreme za kuću, za čitanje, za lagane vežbe, tipa yoga…
Poslovno: vreme za obaveze koje se “moraju” izvršiti. Nije vreme za počinjanje novih projekata koji traže mnogo energije. Nije vreme za važne sastanke, ili ako su neodložni, mnogo će nas više iscrpeti. Ovo je introspektivna faza, pa je odlična za postavljanje vizija, planova, ciljeva… Intuicija je najsnažnija u ovoj fazi.

Druga faza je folikularna faza: Zove se tako jer hipofiza ispušta hormon koji stimuliše folikul (Folicle Stimulating Hormone = FSH) koji sadrži jajnu ćeliju, da počne sazrevanje. Tokom ove faze povećava se nivo estrogena i testosterona, što kao posledicu povećava nivo energije, ali i nivo samopouzdanja, a takođe povećava brzinu moždanih funkcija.
Poslovno, ovo je dobro vreme za počinjanje novih projekata, brainstorming ili donošenje odluka. U kolektivima, ovo je vreme za konstruktivnu diskusiju, takođe je dobro za upoznavanje novih ljudi i društvena dešavanja.

fightclubTreća faza je faza ovulacije, ovo je faza kada je libido na najvišem nivou, takođe i nivo estrogena i testosterona, čineći da se osećamo privlačno, društveno, pune energije.
Privatno: Ovo je vreme za intenzivne orgazme, za izlaske i druženja, vreme kada smo same sebi lepše. Poslovno: sjajno vreme za razgovore za posao, intervjue, prezentacije public speaking, vreme u kome najlakše formulišemo svoje ideje i opet ih najlakše sprovodimo u delo. Imamo najviše energije za poslovne ručkove, sastanke isl.

Četvrta faza je lutealna faza: Ako jajna ćelija nije oplođena, dovodi do iznenadnog pada nivoa svih hormona repr. Sistema, što izaziva osećanje umora i emotivnije reagovanje. Estrogen pada, rastu testosteron i progesteron.
Privatno, ovo je vreme kada treba više da povedemo računa o zdravoj ishrani, o hidrataciji, više vode, manje đećera, manje kafe, o redovnom spavanju. Visok nivo progesterona dovodi do nadutosti i niskog libida. Dobro je povećati nivo serotonina intenzivnim treningom.
Poslovno: Ovo je vreme ozloglašenog PMS. Ako ste primetile da vam svaka sitnica smeta u ovoj fazi, to je zato što u njoj mozak obraća mnogo više pažnje na detalje. Zato je ovo odlično vreme za svođenje računa, knjigovodstvo, prečitavanje tekstova isl. Mozak nam radi odlično, ali nismo naročito društvene, zato je ovo odlično vreme za pisanje projekata i slične samostalne aktivnosti.

Zbog ovoga je važno da bolje da upoznate svoje telo i svoj ciklus, i da iskoristite one dane kada ste pune energije da ostvarite neverovatne stvari! Takođe možete prilagoditi svoj u ishranu, društvene obaveze, poslovne zadatke i fizičke aktivnosti svom menstrualnom kalendaru i postići bolji balans i više uspeha.

Prestanite da mi govorite da „uživam jer tako brzo proleti“!

Koliko puta Vam se desilo da se požalite kako Vam je teško posle, na primer, neprospavane noći, a starija ženska osoba, uz stav prekaljenog čelika, sa blagim prezirom što ne umete da uživate, ukaže na to kako su joj deca brzo odrasla, pa joj sad nedostaju sve te neprospavane noći, bolne bradavice, ukakane pelene i ostale lepote prvih godina, rečima „uživaj dok su mali, to tako brzo proleti…„?
Izvinite, možda je problem u meni, ali ne uspevam da uživam u brisanju povraćke, u iscrpljena-mamapranju ukakanih gaća, u krvavim bradavicama, u peti dan neopranoj kosi, u vrećastoj trenerci prljavoj od bljuce, u prvom zalogaju koji sam sela da pojedem jer „konačno spava“ prekinutom dečjim plačem, u celonoćnom obaranju temperature, u rvanju da se inhalira ili popije lek… da ne nabrajam dalje, shvatate poentu. Eto, prosto ne umem da uživam u tim divotama roditeljstva male dece. Naročito ne uspevam u danima kad jedva držim oči otvorene usled niza neprospavanih noći i krećem se samo zahvaljujući litrima kafe.
To što ne uživam u pomenutim divotama ne znači da ne uživam sa svojim detetom, u svom detetu, i u svom roditeljstvu. Ali morate priznati da ono nosi niz vrlo napornih situacija. To što u teškim trenucima imam potrebu da kažem kako je teško, ne znači da ne uživam u tom predivnom bezubom osmehu, u prvim zubićima, u najspokojnijem disanju na svetu dok spava, u toj mekoj, nežnoj koži, u svilenkastoj kosi, u najdužim trepavicama na svetu, u izmišljenim rečima, u tananom glasiću, u svakom „mama!“ od 832 izgovorenih, viknutih ili prošaputanih „mama“ dnevno.
Ne, niko me „nije ter’o“ da rađam decu, hvala na pitanju, kao što, na primer, maratonce niko ne tera da trče maraton: rade to jer žele, uživaju u tome, jasno vide ciljeve i znaju da je to dobro za njih. Ali kad na tom i tom kilometru, obliveni znojem, dok im se slezina grči od napora, hoće „dušu da ispuste“, ne kažete im „ma, uživaj, tako brzo prođe taj maraton„. Kažete mu „izdrži„. Jer cilj se vidi, i na cilju je sjajno. I ciljeva je mnogo, i osvajaju se postepeno, gotovo svakodnevno! I svaki osvojeni cilj donosi novu radost novu samostalnost deteta i novu slobodu majke u kojoj se uživa: odbacivanje pelena, my-alone-timeprohodavanje, samostalno hranjenje, progovaranje, samostalno uspavljivanje, odlazak u wc, umeće igranja, samostalno oblačenje… Sve to i još mnogo „golova“ roditeljstva istinske su stvari za uživanje. I to vreme koje mami preostane kada sasvim odrastu, ono ne treba da bude vreme žaljenja za prošlim vremenima, već vreme u kome će (konačno) imati vremena za sebe i vremena da radi na sebi, da raste kao osoba i da nauči da uživa u tom novom odnosu sa svojom decom: ne odnosu u kom je ona neophodna i potrebna, već odnosu u kom se vole dve samostalne, odrasle osobe.
Zato, ako Vam se mama malog deteta ili bebe požali na to da ne uspeva ni da se istušira, da ne pamti kad se naspavala, popila toplu kafu, ili otišla u wc sama, molim Vas, nemojte joj reći da uživa dok traje. Jer samo mazohisti uživaju u stvarima koje ne prijaju. Kažite joj da će brzo proći. Dajte joj savet kako bi mogla nešto lakše da uradi, recite joj šta je „palilo“ kod Vaše bebe. Ali, molim Vas, prestanite da joj govorite da uživa, „jer tako brzo proleti!“

Kako preživeti vikend – vodič za mame

Sećate se onog vremena kad ste se radovali petku, jer posle njega sledi vikend? Danas se više radujete ponedeljku, jer se na poslu odmorite od vikenda… Kako da vikend, ipak, prođe bezbolno? 

Prvo, lišite se bilo kakvih očekivanja. Ako u vikend uđete očekujući da bude ono za šta su ga zamislili – da se odmorite od posla, pogledate neki film, čitate, pijete kafu… razočaraćete se.  Jer evolucija je vikend mamama predodredila da poperu, popeglaju, pomognu oko domaćeg, operu kose za ponedeljak, itd. Ako nemate nikakvih očekivanja od vikenda: svaki tren odmora koji uspete da ugrabite za sebe, biće Vam nagrada.
ocekivanja

Drugo, planirajte vreme za sebe. To znači da morate da organizujete mamu, svekrvu, sestru, drugaricu, košinicu… da pričuvaju decu, a da Vi za to vreme ne budete kod kuće. Jer, ako budete kod kuće, Vaš mirni, samotni boravak svešće se na sređivanje kuće!

Treće, planirajte vreme za decu. Ako znate da ćete provesti dva dana sa njima, obezbedite playdoughim neke aktivnosti. Najbolje bi bilo da idu napolje, ali ako vreme ili zdravlje ne dozvoljavaju, isplanirajte druge kućne aktivnosti. Pazite, ovo ne znači da treba da im Vi smišljate način na koji će da se zabave. Najgore što možete da uradite jeste da im rešavate problem dosade. Ako se požale na dosadu, treba pokazati razumevanje („Dosadno ti je? Uh, razumem te, i meni je baš teško kad mi je dosadno.“), a potom ih podstaći da sami nađu razonodu (Šta bi mogao da radiš da ti ne bude dosadno? Čime bi mogao da se zabaviš? Sigurno imamo nešto što bi voleo da radiš?).
U praksi to znači da se za vikend pripremite tako što ćete obezbediti materijal uz koji će deca moći da budu kreativna. To ne mora biti ništa skupo, mogu da prave kolaž od salveta ili starih magazina. Već sam pisala ovde o tome kako napraviti jeftini domaći play dough. Takođe, postarajte se da imaju pri ruci bojice, tempere, vodene boje, bilo kakve boje i papire kojima bi mogli da crtaju. Crtanje je veoma važno za razvoj fine motorike, ali i nama roditeljima može biti dragoceni prozor u dečju dušu. Mnoga deca ne umeju da govore o svojim osećanjima, ali ih nepogrešivo izražavaju kroz crteže.
Ako deca nemaju pri ruci ovakve vidove razonode, koji razvijaju kreativnost, motoriku, razmišljanje isl, krenuće „linijom manjeg otpora“ i zabaviti se gledanjem televizije ili igranjem igrice. I to je sasvim ok, ponekad (ne lažimo se, i mi smo drndali Tetris dok su nam majke kukale kako nas to zaglupljuje). Ali ovakvi, elektronski vidovi zabave, nikako ne bi smeli da zamene crtanje, bojenje, seckanje, lepljenje, mešenje isl, a još više ne bi smeli da budu zamena za igre napolju.

Žena sa supermoćima

Nekada si bila normalna osoba. Nisi bila vidovita, niti čitala misli. A onda si postala mama. Počela si da čitaš misli. Da tumačiš tonalitet u glasu. Da znaš kad „da“ znači „da“, a kad „ne, ali ne bih da te odbijem“.
Postala si vidovita: znaš da će čaša da padne sa stola (jer stoji na ivici). Znaš da treba da poneseš bananu napolje jer će neko ogladneti (jer je mrljavio ručak).divna mama m
Znaš da li „boli me grlo“ znači „boli me grlo„, ili „neću u vrtić danas„, ili „želim mentol bombone„. Znaš kad „nisam gladan“ ne znači da nije gladan, nego mu se ne jedu punjene paprike.

Postaneš ekspert za procenu rizika, na primer, svaki put kad razmišljaš da li je prigodno vreme/mesto/društvo da se ide napolje. Kad gledaš u proreze šarki pre nego što zatvoris vrata, jer tu mogu biti mali prsti.

Razviješ nove dimenzije čula, recimo, selektivni sluh, kada u parku među desetinama glasova možeš da razaznaš kad tvoje dete viče „mama“.

Vreme preračunavaš u nepoznate jedinice vremena:
– Krećemo za desetak minuta.
– Koliko je to?
– Dve Maše (i medved).

Postaneš lingvista ekspert za retke jezike. Toliko retke da ih govori samo jedna osoba – tvoje dete.

Sve te novostečene moći nesumljivo te čine superherojem, zar ne? Ti to i jesi: ti si MAMA.

5 stvari koje svaka mama treba da priušti sebi

Pisala sam već koliko je važno da mama bude dobro. Kad je mama dobro – svi su dobro. Kad je mama napeta, nervozna, neraspoložena – svi pate.
Znam da je najteže svakoj mami da pronađe vreme. Vreme za posao, vreme za decu, vreme za spremanje, vreme za odmor, vreme za spavanje, vreme za sebe… nikada ga nema dovoljno. Zato shvatite kao obavezu da povremeno pronađete to vreme za sebe. Da se izborite za njega. Da organizujete da neko pričuva decu, a Vi imate par sati samo za sebe.
Ovo su moji predlozi za ta kratka „bekstva“, a lista može biti potpuno drugačija i samo Vaša. Da bi bila zadovoljnija mama treba makar jednom u par meseci da:

1. Da izađe sa drugaricom
Idealno bi bilo sa nekom koja nije mama kako biste izbegli da i ovo vreme provedete pričajući o deci!CYMERA_20160814_212339

2. Da zakaže masažu
Meseci i meseci nošenja sigurno nisu učinilu Vašu kičmu odmornijom 😉

3. Da odgleda film
Ako (kao ja) padnete od umora čim deca odu na spavanje, pa nije opcija da gledatw TV uveče, idite u bioskop. Odaberite nešto što će Vas potpuno okupirati tih sat i po, i dati temu za razmišljanje i kasnije. Ili, jednostavno, nešto što će Vas dobro nasmejati!

4. Da uradi nešto iz devojačkog života
Jedna od meni najdražih blogerki, Kata Granara, napisala je predivan tekst o tome koliko joj nedostaje ona osoba kojom je bila pre majčinstva. Pozovite nekad tu osobu iz dubine duše. Iskopajte neku staru muziku, knjigu koju ste voleli, idite na neko mesto koje Vam je nekad značilo. Nemojte žaliti za njim, nego uživajte u njemu kao da ste ponovo devojka!

5. Da pozove ženu za spremanje
Treba li da objasnim zašto? Povremeno, neka neko drugi provede dan vikenda usisavajući. A Vi, za to vreme, odaberite nešto od prethodno navedenog! 🙂

„Mamin san“, besplatna tribina za trudnice

Vrlo korisna i zanimljiva tribina “Mamin san“ održaće se 15. aprila 2016. godine (petak) sa početkom u 17h u sali 1 Opštine Novi Beograd u organizaciji udruženja „Mamin san“.

Verovatno je najznačajnija informacija da je ulaz potpuno slobodan, za sve trudnice i zainteresovane. Žena puna entuzijazma koja je idejni tvorac celog događanja, babica Danka Todorović, najavljuje predavanja i radionice iz raznih oblasti koje bi mogle zanimati buduće mame:

12226923_443358995861282_7891649459033937235_n

Danka Todorović

Predavanje na temu „Put do novog života – Fiziološka trudnoća i porođaj” održaće dr Ivan Bojović, ginekolog, dok će dr Marija Barać uputiti sve prisutne u temu „Inteligencija deteta –NTC učenje“. O značaju i upotrebi matičnih ćelija pričaće predstavnik kompanije „Seracell“ koja je lider na tržištu kada je reč o kvalitetu i jedini sertifikovani nosilac „AAA“ kreditnog rejtinga među svim bankama matičnih ćelija u našoj zemlji. U okviru panela „Mamin san“ biće organizovan i Sajam zdravlja gde će svi budući roditelji moći da dobiju besplatne konsultacije sa nutricionistom i stomatologom.

Takođe, za sve trudnice obezbeđeni su posebni pokloni.

Ulaz jeste slobodan, ali da biste bile sigurne da će vaas sačekati mesto, poželjno je prijaviti se unapred na mejl skola.mamin.san@gmail.com ili na broj 060 318 40 17.

Sve dodatne informacije o samom panelu možete dobiti ukoliko posetite stranicu „Mamin san –škola za trudnice“ na Fejsbuku.

Tigrica Tamara

Kada mi je pisala Tamara Dragović sa rečima podrške za kampanju Tigrica, malo je reći da mi je bilo drago. Jer Tamara je osoba velikog fotografskog umeća, tananih emocija i velike posvećenosti. Ona je i međunarodno sertifikovana instruktorka za obuku roditelja da masiraju svoje bebe, ali o tome drugom prilikom. Tamara je pre nekoliko godina predstavila izložbu fotografija „Proces“, koju možete pogledati ovde, a koja se bavi promenama koje telo doživljava starenjem, i strahom koji te promene nose. Taj doživljaj ženskog tela vrlo je blizak onome što je pokrenulo kampanju Tigrica, zbog čega je Tamarino učešće u njoj dvostruko:

Najpre, ona je mama. Kao i svaka od nas. Mama čije telo se promenilo nakon porođaja, a hormoni je učinili ranjivijom i emotivnijom. Dugo se dvoumila da li da mi dozvoli da objavim ovu fotografiju jer na njoj ima desetak kilograma više nego inače i ne nalazi da je na njoj privlačna. A sve što ja vidim na ovoj fotografiji je jedna divna mama koja radi najlepšu stvar na svetu – doji svoje dete.
11297140_868482043222789_1128031200_o

Tamara i ja smo obe veliki poštovaoci rada fotografkine Jade Beall, koja je posvetila svoj talenat fotografisanju ženskih tela koja mediji ne bi nazvali lepima, a zapravo su najlepši hramovi koji su stvorili i rodili novi život.

Tako je nastala ideja da Tigrica pređe u novu fazu, fazu u kojoj se uključuje i Tamara, spremna da svojim objektivom ovekoveči najlepše žensko telo – telo mame. Ideja nam je da seriju fotografija sa mamama koje izgledaju baš kako mame zaista izgledaju nakon porođaja pretvorimo i izložbu.

Ako ste i Vi mama koja je svesna da nema strije, već je tigrica koja je zaradila svoje pruge, pišite nam putem FB stranice Divna Mama. Budite deo najvažnije umetničke izložbe u borbi za bolji život žena.

Nije važno šta će ko da kaže, već kako se ja osećam!

Mama Jovana porodila se u novembru 2014. godine, rodila je devojčicu koja je potpuno promenila njen svet. I njeno telo. Ali Jovana nije kao što to čine mnoge mame, odustala od plaže, bikinija, radosti leta. „Sezona je kupanja i šetkanja po plaži, mnoge mame kojima su trudnoće ostavile strije to demorališ, zatvore se u kuću ili se krišom sunčaju, da ih niko ne vidi„, kaže Jovana. „U mom slučaju oblači se dvodelni kupaći, peškir i dete u ruke, glavu gore i pravac kupanjac! Nikad me nije zanimalo šta će ko da kaže već kako se ja mama Jovanaosećam„. A Jovana se oseća ponosno: ponosna je na na sebe, na svoje dete i na svoje telo.

Jovana se priključila kampanji „Tigrica“ jer želi da ohrabri i druge mame: „cilj mi je da ohrabrim i podignem na noge i ostale mame koje se stide svojih ‘prugica’. Da im kažem da je to dar od boga, da je ispod tih ‘linijica’ raslo i kucalo još jedno srculence uporedo sa njima, da su one, u stvari, naš ponos kao i naša deca!“
Jovana je svesna da ne izgleda kao pre porođaja, i pored toga oseća se divno: „Moje telo je iznelo i rodilo jedan nov život i ponosna sam na njega! Zato poručujem drugim majkama da nema razloga da se stide svojih prugica. Znajte, one nisu slučajno tu gde jesu, one su tu da vas podsete da ste devet meseci sve radili u dvoje i odradili najlepši posao na svetu do kraja – donele ste na svet novi život!“

Nemoj ti, mama će!

Upoznajte mog muža: Najbolji muž na svetu. On sve hoće. Znate kako mame govore „moj muž neće da presvlači, moj neće da hrani, moj neće već nešto treće...“? E, pa, moj sve hoće! Menjao je pelene svoj deci, nosio ih u Hug Bugu, kupa ih, vodi u vrtić, uspavljuje… praktično, sve što ja radim, može i hoće i on (osim dojenja! 😛 ).
Ali neće deca. Tačnije, uglavnom neće. Imali su fazu u kojoj je samo tata smeo da ih uspava i čita priču pred spavanje. Ali u većini slučajeva na tatinu inicijativu dolazi dečji odgovor „ne, mama će“.
To se češće, ali ne po pravilu dešava sa devojčicama, i Najbolji muž na svetu to podnosi tako što racionalizuje i objašnjava sebi da je to neki „mama-ćerka-ženski fazon“ koji on ne razume jer nije žensko. 🙂 Ali i dečak ume da zahteva ekskluzivnost mame u običnim aktivnostima koje bi i tata izveo na jednakoj visini zadatka.

– Mama, iscedi mi sok!dad1
– Tata će, evo, pored sokovnika je.
– Ne, želim ti!

– Mama, veži mi kosu!
– Evo tata je pored tebe, on će da ti veže.
– Neee, želim mama!

– Tata: daj da ti zakopčam haljinu.
– Ne, mama ćeee!

… i sve tako…

Setim se često reči svoje drugarice i koleginice po trostrukom majčinstvu, Angeline Radulović, kako su joj deca vrlo samostalna kad su sa tatom. Onog trenutka kad mama uđe na vrata, odjednom im sve treba, i to baš od mame! Poznat scenario?
Da se razumemo, moja deca nisu od onih što čekaju da ih obuju, nahrane, obuku… sve to vrlo uspešno rade sama. Ali postoje neke stvari za koje im je bitno da urade sa mamom, ili da im uradi mama. I to je, jednostavno, tako. Sve što sam do sada pročitala iz oblasti pedagoške psihologije govori u prilog tome da će ta potreba nestati, tačnije prerasti u zdravu potrebu da se kvalitetno provodi vreme sa mamom, u ritualima koji prijaju i mami i deci, kao što je gledanje filmova, zajednička vožnja bicikla isl. I što je mama spremnija da se nađe u ovim situacijama kada „mora mama“, ranije ova potreba prerasta u zdravo druženje.
Zato se trudim da uvek imam razumevanja i odgovorim na ove njihove male zahteve. S druge strane, učim ih da i mama ima potrebe i želje. Da mama želi da ode sama u wc, da je i mama nekad gladna, da mama želi da čita knjigu… ide teško, ali ide 🙂 svaki dan dobijem po koji minut više. A zašto je važno da mama pronađe vremena za sebe i svoje potrebe, čitajte u posebnom tekstu na tu temu: ovde.