Kakav se to roditelj drzne da traži da ga ne prekidaju?!

Ako do sada niste videli video snimak tate eksperta za društvene prilike u Aziji kako daje intervju uživo za BBC video snimak tate eksperta za društvene prilike u Aziji kako daje intervju uživo za BBC putem skajpa, koje prekidaju deca veselo ulećući u prostoriju, onda nemate internet. 🙂
Za samo nekoliko sati, ovaj tata je postao viralni hit, a sa masom pregleda ovog snimka krenule su i analize predrasuda (zašto je većina pretpostavila da je žena koja uleće za decom da spasi stvar dadilja, a ne mama), a još više, i na raznim jezicima, kakav je to otac koji je „odgurnuo dete tokom skajp razgovora!“.

reakcije fb

Samo neki od FB komentara na ovaj video

 

Reakcije, u najmanju ruku, kao da je čovek šutnuo dete. Meni ne izgleda ni kao da je grub, ni kao da se dete štrecnulo, uplašilo, potreslo… čak se tata, svestan apsurdne situacije, i osmehuje dok rukom pokušava da izgura dete iz kadra.

bbc print screen

BBC print screen

Da, odgurnuo ga je rukom iz kadra, verovatno i bez tog upada imajući tremu, jer čak i najpoznatiji političari ili naučnici retko dobiju priliku da govore uživo za BBC. Mi ne znamo koliko mu je bio važan ovaj intervju. Mi ne znamo šta mu je zavisilo od dobrog utiska u ovom intervjuu. Mi nemamo pojma kakav je on otac (a očigledno nije loš, čim deca sa radošću utrčavaju u njegovu radnu sobu?). U intervjuu koji je naknadno dao pominje, između ostalog, da je od struka na dole nosio farmerke. Možda mu je prolazilo kroz glavu „ako ustanem da ga uzmem u krilo ili izvedem iz sobe, videće se farmerke!“, i to mu je kreiralo još veću tenziju. Mi ne znamo šta on misli da mu je sve zavisilo od utiska na tom uključujenju i pod kakvim je pritiskom bio. Mi nikad ne možemo znati kako je u tuđim cipelama i zato je opasno suditi. Pre više od 25 vekova Platon je rekao „Budi ljubazan, jer svako koga sretneš bije bitke o kojima ništa ne znaš.“ O tome sam već pisala, ali nije zgoreg ponoviti, taj tekst možete čitati ovde. 
Takođe ne možemo znati kako će nam biti u našim cipelama za koju godinu. Recimo, kad mi je prvo dete imalo sedam meseci pisala sam magazin „Roditelj i dete“ o komunikaciji sa decom – pisala ono što znam iz teorije, ono u šta verujem i ono što sam mislila da ću raditi. Sedam godina i tri deteta kasnije, mogu samo da se smejem na taj tekst u kome tvrdim da nema potrebe nikada povisti ton. 🙂 Svi želimo da budemo što bolji ljudi i da uvek reagujemo idealno. Ali nekada, negde, budemo na rubu živaca, iznureni od umora, i postupimo kako inače ne bi. I to je ok, ne postoji idealno. Postoji ljudsko i ne treba ga osuđivati. No, da se vratimo tati iz intervjua:

Hajde vas da vidim da dajete izjavu live za BBC, i da dete utrči u sobu, baš biste uzeli dete u krilo, prestali da govorite o temi i zapevali cincili bomboli. Zapravo, ne mora BBC, evo zamislite najobičniji poslovni razgovor koji vam je važan. A dete čak ne mora ni da uđe u sobu. Viče iz WC-a „maaaaamaaa, kakilaaaaa!“ i to vrlo jasno čuju ljudi sa kojima ste isključivo u poslovnoj interakciji i želite da ostavite što bolji utisak. Nije važno da li će se ti ljudi nasmejati i biti blagonakloni, ili zaključiti da ne umete da razdvojite privatno i poslovno. Linčujte me javno, ali desilo se da zatvorim vrata jer se deca preglasno igraju dok pokušavam da obavim poslovni razgovor. I ne mislim da je to nenormalno. Deca najbolje uče iz primera, i primerom im treba pokazati da postoje i stvari u životu koje nisu razbibriga, i trenuci kada mama i tata ne mogu da im poklone stoprocentnu pažnju. Trenuci kada treba poštovati to što mama i tata rade. Trenuci kada treba dati vremena mami da nešto završi. Deca su važna. A važne su i druge stvari i nekada nije lako napraviti savršen balans. Ali je uvek lako suditi o drugima. Sedeći put pre nego što osudimo celokupno roditeljstvo jednog čoveka na osnovu jednog gesta, pokušajte da se stavite u njegove cipele.

 

Nemoj ti, mama će!

Upoznajte mog muža: Najbolji muž na svetu. On sve hoće. Znate kako mame govore „moj muž neće da presvlači, moj neće da hrani, moj neće već nešto treće...“? E, pa, moj sve hoće! Menjao je pelene svoj deci, nosio ih u Hug Bugu, kupa ih, vodi u vrtić, uspavljuje… praktično, sve što ja radim, može i hoće i on (osim dojenja! 😛 ).
Ali neće deca. Tačnije, uglavnom neće. Imali su fazu u kojoj je samo tata smeo da ih uspava i čita priču pred spavanje. Ali u većini slučajeva na tatinu inicijativu dolazi dečji odgovor „ne, mama će“.
To se češće, ali ne po pravilu dešava sa devojčicama, i Najbolji muž na svetu to podnosi tako što racionalizuje i objašnjava sebi da je to neki „mama-ćerka-ženski fazon“ koji on ne razume jer nije žensko. 🙂 Ali i dečak ume da zahteva ekskluzivnost mame u običnim aktivnostima koje bi i tata izveo na jednakoj visini zadatka.

– Mama, iscedi mi sok!dad1
– Tata će, evo, pored sokovnika je.
– Ne, želim ti!

– Mama, veži mi kosu!
– Evo tata je pored tebe, on će da ti veže.
– Neee, želim mama!

– Tata: daj da ti zakopčam haljinu.
– Ne, mama ćeee!

… i sve tako…

Setim se često reči svoje drugarice i koleginice po trostrukom majčinstvu, Angeline Radulović, kako su joj deca vrlo samostalna kad su sa tatom. Onog trenutka kad mama uđe na vrata, odjednom im sve treba, i to baš od mame! Poznat scenario?
Da se razumemo, moja deca nisu od onih što čekaju da ih obuju, nahrane, obuku… sve to vrlo uspešno rade sama. Ali postoje neke stvari za koje im je bitno da urade sa mamom, ili da im uradi mama. I to je, jednostavno, tako. Sve što sam do sada pročitala iz oblasti pedagoške psihologije govori u prilog tome da će ta potreba nestati, tačnije prerasti u zdravu potrebu da se kvalitetno provodi vreme sa mamom, u ritualima koji prijaju i mami i deci, kao što je gledanje filmova, zajednička vožnja bicikla isl. I što je mama spremnija da se nađe u ovim situacijama kada „mora mama“, ranije ova potreba prerasta u zdravo druženje.
Zato se trudim da uvek imam razumevanja i odgovorim na ove njihove male zahteve. S druge strane, učim ih da i mama ima potrebe i želje. Da mama želi da ode sama u wc, da je i mama nekad gladna, da mama želi da čita knjigu… ide teško, ali ide 🙂 svaki dan dobijem po koji minut više. A zašto je važno da mama pronađe vremena za sebe i svoje potrebe, čitajte u posebnom tekstu na tu temu: ovde.

Tata i dojenje

Srećne li su bebe koje imaju dva brižna roditelja, puna ljubavi, nežnosti i razumevanja. Otac, naravno, ne može da doji, ali može da pruži bebi sve drugo: toplo naručje, maženje, nežan zagrljaj, ljuljkanje… Male bebe imaju veoma izraženu potrebu za fizičkim kontaktom, ta potreba je odmah iza hrane i sna, a očevi mogu da pruže bebama mnogo nežnosti.
IMG_20140615_165330
Ali, ne zaboravimo da otac mnogo može da učini i za bebu i za mamu ako mami pruža podršku tokom dojenja.
Od samog početka, otac bi trebalo da se, jednako kao i majka, edukuje o dojenju i njegovim dobrobitima za mamu i za bebu. Ako se kod mame javi sumnja i želja za odustajanjem, tata je taj koji treba da je posavetuje i podrži da istraje.
Tata će pomoći mami koja doji i tako što će se brinuti o bebi dok mama izmlaza višak mleka, ako za to ima potrebe, dok se mama tušira, sređuje sebe ili, jednostavno, odmara.
Tata može učiniti dojenje prijatnjijim tako što će mami koja doji doneti čašu vode, šolju čaja, čokoladicu ili voćku.
Tata nema fluktuacije hormona u postporođajnom dobu, pa može da ostane „hladne glave“ i kada mama ima nagle promene raspoloženja.
Tata je taj koji će bebu naučiti da ljubav ne mora uvek da dođe uz hranu! 🙂