Lako je imati naknadnu pamet. ‘Ajde budi ti pametna dok ti divljaju hormoni, umorna si, nenaspavana od trudnoće, od porođaja, od dojenja… čik imaj tada zdrav razum! U tim danima nenormalno je važno da nam ljudi od kojih očekujemo podršku zaista tu podršku i daju… a ona najčešće izostane, ponekad baš iz najboljih namera i najbolje volje. Tako još u porodilištu, čak i u baby friendly programima, pedijatrijske sestre fino nahrane bebe kojima, tako najedenima samo pada na pamet da spavaju, ne i da sisaju… a grudi rade svoje, pa prave mleko, pa postanu tvrde i bolne… ili, pak, ne rade ništa, jer nemaju podsticaj od bebe koja je, rekosmo, sita… u oba slučaja sestra iz laktarijuma, sve iz najbolje namere, ispritiska te grudi tako da ti oči ispadnu, ili ih gura bebi u usta, sva zabrinuta što dojenje nije već nekako krenulo… a rade svoje i hormoni, pa utiču i na rasuđivanje, pa kreneš da se brineš da li ćeš dobiti mastitis ili nikad neće uspeti da dojiš, pa se setiš onih tekstova koje si pomno iščitavala na internetu o tome kako je jedino majčino mleko pravo za bebu, kako se dojene bebe nikad ne razbole (o, da, razbole se), kako se lako završi u bolnici zbog mastitisa… a setiš se i da svi kažu da treba biti opuštena da bi dojila, a kako da se opustiš kad grudi rade svoje, pa prave mleko, pa postanu tvrde i bolne… ili, pak, ne rade ništa, jer nemaju podsticaj od bebe koja je, rekosmo, sita…
Onda te otpuste iz porodilišta… odeš tako kući, sa sitom bebom i tvrdim grudima, beba nešto posisa, koliko joj je tako malenoj dovoljno, ali ni približno koliko imaš u ta dva kamena koja zovemo grudima… dočepaš se pumpice, olakšaš muke, onda dođe patronažna sestra… pa te izgrdi kao malu devojčicu koja je razbila teglu što si to mleko prosula, a nisi ga popila, pa na šta si mislila, pa to je kao suvo zlato da si bacila… obećaš ti da ćeš popiti sledeći put, ma sve obećaš, samo da te malo puste da spavaš… ali, vraga! Mali želudac, mala beba, svaki čas je gladna, svaki čas se budi, svaki čas traži da sisa, svekrva ti brižno govori da to nije normalno, sigurno se ne najede jer imaš premalo melka… ne padne tebi, tako umornoj i hormonalnoj, na pamet da se, možda, svekrva baš i ne seća svega što je bilo pre tridesetak godina (shvatiš, već posle koju godinu, da se ni sama nećeš sećati tih dana), ali svekrva sigurno zna o dojenju, nije u njeno vreme ni bilo dohrane, a vidi kakvog je deliju odgajila! I onda krene panika, da li imam dovoljno mleka, da li je zaista sito, možda je gladno, možda mu treba dohrana? Ne, nikako dohrana, dohrana je kao Mekdonalds za bebe! Moram da dojim, moram da dojim, moram da dojim….
A niko ti u tom trenutku ne kaže NE MORAŠ DA DOJIŠ! Ne moraš ti ništa! Moraš jedino da budeš normalna i zdrava i sebi, i tom malom zamotuljku koji zavisi od tebe… Prođu ti prvi, naporni dani, ustali se i to dojenje, skapirate se ti i beba i onda shvatiš da je zaista dojenje najprirodniji način da daješ toj bebi, ne samo hranu, nego i nežnost, i ljubav, i antitela… Shvatiš da je baš zgodno: nema mućkanja, podgrevanja, pranja…. Shvatiš da je neviđeno lako uspavati bebu dojenjem! Shvatiš niz divota! Samo ne shvatiš zašto je moralo da počne tako nezgrapno i teško?
Valjda, kao i sa svim stvarima u životu do kojih nam je veoma stalo, skloni smo da ih iskomplikujemo, skloni smo i da damo 300% sebe, čak i kad imamo samo 100%, a možda ni toliko. Dođe posle i druga trudnoća, i druga beba, shvatiš da sa njom sve „nekako ide lakše“. Možda i ne shvatiš da si, zapravo, ti sad lakša, drugačija, pametnija. Sad ti je jasno da jedna tvoja noć spavanja tokom koje će bilo ko drugi da nahrani bebu dohranom – nema cenu. Shvatiš da malo dohrane dok se laktacija ne stabilizuje ne znači da nisi dojila svoju bebu. Shvatiš, na kraju krajeva, da nije dojenje ono što te čini ili ne čini divnom mamom.
Dojila sam troje dece ukupno 41 mesec. Tvrdim da je dojenje i najlakši, i najlepši, i najzdraviji način hranjenja bebe, a uz to je i veoma važan za emotivnu stabilnost i mame i bebe. Ako budem imala četvrto, planiram i njega da dojim. Ali nikada, nikome neću reći da mora da doji. Naročito ne u tim najosetljivijim danima, kada mama upravo treba da čuje da je važno samo to što želi da doji, i da je i jedna kap dnevno dovoljna da postepeno, ako treba oslanjajući se na dohranu, dođe do ove savršene slike:
Tag Archives: dojenje
Da li dojenje boli?
Budimo iskreni, u početku da!
Lako bih mogla, iz ove perspektive, posle godina i godina dojenja ukupno tri bebe da tvrdim da je to najlepša i najlakša stvar na svetu. I jeste! Ali tek kad steknete rutinu. Kad prevaziđete početničke muke, kada se grudi tek navikavaju na svoju pravu ulogu, a beba ne samo na Vas nego i na ceo novi život, počinje razmena emocija i počinje onaj divan period dojenja koji svi veličaju. Ne poznajem ženu koja nije imala makar mali problem prvih dana dojenja. Moj „mali problem“ dogodio se na dan dolaska iz porodilišta, kada je beba prespavala gotovo čitav dan, a moje grudi se punile, napunile, i prepunile mlekom. Pokušajte da ne dođete u taj stadijum, budite bebu da sisa kad osetite da su Vam grudi pune, ili pak izmlazajte po malo, verujte, ne želite da izvlačite mleko iz dva „kamena“ koja užasno bole. Ali, ako se to ipak desi, stisnite zube, plačite, jaučite, ali, kako znate i umete, izvucite to mleko, inače Vam se „smeši“ mastitis.
Dobra vest je da su ove „muke“ samo početničke. Već posle desetak dana, do tri nedelje, trebalo bi da i Vi i beba imate rutinu. Ona će naučiti da sisa, a Vi da prepoznajete kada grudi treba isprazniti. I ne bojte se, ovo „pražnjenje“ takođe je neophodno samo u početku. Vrlo brzo beba će početi da jede mnogo više, i Vaše grudi će se uskladiti sa bebinim ritmom.
Druga poteškoća sa kojojm se mame susreću je večita sumnja „imam li dovoljno mleka“? Ovde je zgodno da se podsetimo koliko, zapravo, malo mleka treba bebi u prvim danima.
Takođe, iako sam protivnik reklamiranja dohrane / formule za bebe, mislim da je ok da „premostite“ nekoliko dana sa nekoliko obroka dohrane, čak i ako imate mleka, možda Vam je neophodno da prespavate noć ili dve kako biste se oporavile od porođaja, tokom kojih tata može da nahrani bebu.
Prave blagodeti dojenja osetićete nakon mesec i po do dva posle porođaja. Prvih šest nedelja bebinog života, ili, 40 dana, kako su naše bake računale, zaista jesu nedelje kada se beba prilagođava novom životu: uči da sisa, da spava, uči da ćete joj pružiti sigurnost ako Vas bude zvala plačem, njena creva navikavaju se da vare, sve je duže budna tokom dana, a njene okice polako počinju da gledaju.
Zapamtite da, bez obzira na to da li ste odlučile da dojite dve godine, dva meseca, dve nedelje ili dva dana, to je Vaš izbor, i ne dozvolite da Vas zbog toga iko osuđuje.
Osam najčešćih zabluda o dojenju
SVETSKA ZDRAVSTVENA ORGANIZACIJA I UNICEF PREPORUČUJU ISKLJUČIVO DOJENJE U TOKU PRVIH ŠEST MESECI BEBINOG ŽIVOTA, KAO I NASTAVAK DOJENJA DO NJENE DRUGE GODINE.
ZABLUDA 1: Ako majka nema dovoljno mleka, podoj treba preskočiti kako bi se mleko sakupilo u grudima; dok se to ne desi, bebu treba hraniti zamenom za majčino mleko.
Majka treba da doji bebu što češće, jer to stimuliše nadolazak mleka. Što više beba sisa, majka će imati više mleka i obrnuto. Dopuna dojenju je neophodna samo ukoliko beba izgubi 7 – 10 procenata od težine koju je imala pri rođenju.
ZABLUDA 2: Nije neophodno da majka i beba u porodilištu dele istu sobu (baby friendly).
Ako su majka i beba u istoj prostoriji 24 sata dnevno, to je od velike koristi za započinjanje i nastavak uspešnog dojenja. Hranjenje po potrebi je uspešno samo ako beba spava pored majke: majka tada može podojiti bebu čim se ona probudi. Pošto u tom slučaju majka može brzo da odgovori na potrebe bebe, beba će manje plakati a time će majci biti lakše da je nahrani. Teško je nahraniti bebu koja plače! Dakle, ako beba spava pored majke, ona će je dojiti kad god se probudi, pa tako neće biti potrebe za alternativnom hranom.
ZABLUDA 3: Majke koje su se porodile carskim rezom ne mogu da doje svoje bebe odmah po rođenju, niti da ih drže na grudima (prvi kontakt).
Nakon carskog reza obavljenog pod opštom anestezijom, majka može da drži svoju bebu i da je doji čim se probudi i adekvatno se smesti. Istina, majkama koje se porode carskim rezom treba veća pomoć, ali i one mogu biti u istoj prostoriji sa svojim bebama, hraniti ih po potrebi, i to isključivo dojenjem. Majka koja se porodila carskim rezom uz pomoć epiduralne anestezije može odmah da drži svoju bebu i da je podoji čim beba pokaže znakove spremnosti da sisa.
ZABLUDA 4: Postoji jednako dobra zamena za majčino mleko.
Majčino mleko predstavlja najbolju zaštitu od infekcija i alergija. Zamena za majčino mleko obezbjeđuje hranjive sastojke, ali ne štiti bebu od bolesti kao što to čini majčino mleko. Bilo koja tečnost koja se dodaje isključivom dojenju bebe povećava rizik od dijareje, što može predstavljati ozbiljan problem.
ZABLUDA 5: Ako su bradavice majke bolne i krvave, korisno je koristiti veštačke.
Korišćenje veštačkih bradavica može da poveća probleme pri dojenju. Zato ih treba upotrebljavati samo ako su majčine bradavice previše uvučene. Ako su majčine bradavice izbrazdane ili ispucale, to je verovatno usljed nepogodnog položaja bebe na grudima. U tom slučaju, bebu treba stimulisati da široko otvori usta kako bi njima obuhvatila veliki deo područja areole, a ne samo bradavicu. Takođe, promena sopstvenog, ali i bebinog položaja za dojenje, majci može pomoći da smanji pritisak na grudi i bolna mesta na bradavicama.
ZABLUDA 6: Rani početak dojenja nema nikakvog uticaja na zdravlje deteta.
Dojenje je širom svijeta prepoznato kao najbolji metod ishrane beba. Odmah nakon porođaja bebu treba staviti na majčin stomak, blizu grudi. Prvo dojenje treba obaviti u toku bebinog prvog sata života, čim ona pokaže znake spremnosti da sisa – ako sisa šaku, balavi, okreće glavu kako bi pronašla grudi (urođeni refleks). Podsticanjem bebe da sisa odmah nakon rođenja pospješuje se stvaranje mleka u dojkama i čini lakšim kasniji proces dojenja.
ZABLUDA 7: Bespotrebno je pokušavati dojiti bebu prvih nekoliko dana po rođenju zato što u grudima još uvek nema dovoljno mleka.
Kolostrum je mleko koje se stvara u majčinim grudima tokom prvih par dana nakon porođaja. Ova gusta, ljepljiva, žućkasta tečnost idealna je hrana za bebe: kolostrum je bogatiji proteinima i vitaminom A nego zrelo mleko. Ovo mleko bebama pruža zaštitu od infekcija i predstavlja njihovu prvu imunizaciju protiv brojnih bakterija i virusa. Ukratko, što više kolostruma – to bolje po bebu.
ZABLUDA 8: Pored mleka, bebama treba i vode.
Dojenjem se zadovoljavaju sve potrebe bebe za ishranom. Dakle, nepotrebno je dodavati vodu, čak i u uslovima tople i suve klime. Dodavanjem vode smanjuje se potreba bebe da sisa, a samim tim i količina majčinog mleka. Što beba više sisa, to će majka imati više mleka. Takođe, dodavanjem vode povećava se šansa da beba dobije diareju, zbog neadekvatno sterilisanih bočica, cucli ili same vode.
Tekst je preuzet i prilagođen iz brošure o dojenju Unicefa Crna Gora
Marija Taraba: Jedina međunarodno priznata savetnica za dojenje u Srbiji
Jedna od najdivnijih stvari tokom majčinstva je dojenje. Taj bezrezervni pogled, pun ljubavi i poverenja koji Vam poklanja Vaša beba dok sisa, njena nežna toplota u Vašem naručju, osećaj da joj dajete kroz to mleko i nutrijente, i snagu, i ljubav, i život… Dojenje je, takođe, jedna od najtežih stvari, makar u početku, dok ne uđete „u štos“. Potom postaje najdivnija. Da bi se do te divote došlo, nekima od nas pomažu mame, tetke, prijateljice (iste umeju i neretko da odmažu dobronamernim savetima 😦 koji donesu više štete nego koristi), a nekima savetnice za dojenje. Neke od tih savetnica, nažalost, umeju da budu skoro pa agresivne, da nemaju tolerancije za emotivnu krhkost nove mame u nastojanju da dođu do cilja, a to je isključivo dojenje bebe. Nekoliko drugarica mi se žalilo na takve. 😦 S druge strane, postoje veoma stručne, taktične i ljubazne savetnice, koje kao da je Svevišnji poslao da pomažu novim mamama. Jedna od tih, za koje se među mamama priča da „samo jednom posetom ume da preporodi dojilju“, jeste Marija Taraba. Možda je Marija posebna osoba? A možda je ključ njenog uspeha u tome što je „međunarodno sertifikovana“ savetnica za dojenje“? Marija je odnedavno i spisateljica, jer je Kreativni centar izdao njenu prvu knjigu „Put ka uspešnom dojenju„. S obzirom na pojavljivanje ovog dragocenog priručnika u našim knjižarama, i na aktuelnu Svetsku nedelju dojenja (1.-7.avgusta), pitala sam Mariju kako je ova zvučna titula izdvaja od drugih savetnica koje kod nas mogu da se sretnu?
Marija Taraba: Međunarodno sertifikovana savetnica za dojenje (IBCLC-International Board Certified Lactation Consultant), podrazumeva da ste ispunili sve uslove za izlazak na međunarodni rigorozni ispit i položili ga. Ti uslovi podrazumevaju kliničku praksu, fakuletski nivo obrazovanja iz određenih medicinskih predmeta kao i dodatnu obuku iz laktacije. Meni je celokupan put od same želje da postanem savetnica za dojenje do dobijanja licence trajao oko 4 godine. Licenca se obnavlja na svakih pet godina gde se nanovo polaže ispit, da se utvrdi da ste i dalje u toku s najnovijim saznanjima vezanim za laktaciju. Za sada sam ja jedina sa ovim zvanjem na teritoriji Srbije, u nadi da će nas biti više. Pošto sam srpski jezik nema drugu kovanicu za „savetnicu“ odnosno neko podzvanje, ponekad mame možda nailaze na nekog ko se tako predstavlja. Njihovom radu nedostaje bitan deo kliničke prakse i medicinski deo obrazovanja i one mogu da služe kao podrška mamama u dojenju i da daju adekvatne informacije vezane samo za normalan tok dojenja. Tu imamo dve značajne organizacije kod nas, to su La Leće Liga Srbije i Udruženje Roditelj. Međutim, vrlo često se dešava da se preko društvenih mreža od neadekvatno obučenih „savetnica“ dobijaju saveti koji nisu primenjivi na svaku mamu i bebu i mogu da budu pogrešni, što onda na duge staze ugrožava imidž i zvanje savetnica za dojenje, koje kod nas tek treba da se razvija.
Divna Mama: Knjizi je prethodio tvoj dugogodišnji rad sa mamama, kako si uspela da to pretočiš u knjigu, da li postoje univerzalni problemi i poteškoće sa kojima se mame susreću?
Marija Taraba: Knjiga „Put ka uspešnom dojenju“ u izdanju Kreativnog Centra se pojavila kao ideja pre neke dve godine, kada sam jednostavnim ukucavanjem reči DOJENJE u Narodnoj biblioteci Srbije naišla na samo jednu medicinsku knjigu na temu, koja je pritom bila zagubljena. Koliko god da zvuči neverovatno, ova knjiga je prva napisana na srpskom jeziku o dojenju. Knjižica sadrži najosnovnije podatke bitne za sam početak dojenja, sažeta je i lako čitljiva, i što je po meni najbitnije prilagođena našim prilikama i problemima na koje mame najčešće nailaze u našem podneblju. Naravno da uvek ima prostora za dopune i njih će svakako biti u narednim izdanjima.
Divna Mama: Koliko kod nas mame, i žene pre trudnoće, imaju svest o dojenju i želju da doje?
Marija Taraba: Kod nas 98% mama želi da doji svoju bebu (što pokazuju najnovija UNICEF ova istraživanja), ali većina se oslanja na pomoć patronažnih sestara i medicinskog osoblja da im pomognu da u toj nameri i uspeju. I tu je suštinski problem kod nas, jer dojenje nije primarna briga sistema, što pokazuje i drastičan pad u ciframa. Oko 3. meseca samo je 12% beba isključivo dojeno. Nedostaje nam edukacija i usklađivanje sa svetskim standardima gde na određeni broj porođaja u bolnicama postoji i određeni broj savetnica za laktaciju.
Divna Mama: Bliži se svetska nedelja dojenja, šta ona za tebe znači?
Marija Taraba: Svetska nedelja dojenja je malo podsećanja na to koliko smo, širom sveta, odstupili od onoga što
nam kao ženama i majkama pripada. A to je da iskoristimo maksimum svog sopstvenog tela i bebe hranimo bez i jednog potrošenog dinara. Medijski se tih dana malo više posveti pažnja dojenju što nije zanemraljivo.
Divna Mama: Kako mame mogu da te nađu i kada je pravo vreme? U trudnoći ili kad beba stigne?
Marija Taraba: Najidelanije je ugovoriti prenatalnu konsultaciju krajem trudnoće i još jednu prvi dan po izlasku iz bolnice. Pozivam sve mame i trudnice da prate moju stranicu https://www.facebook.com/savetnicazadojenje
Moram samo da dodam, da je do kraja godine u planu organizovanje obuke iz laktacije u Beogradu koje će, pored ostalih zahteva, biti priznato za izlazak na ispit i moguće dobijanje licence i zvanja IBCLC.
Kad život počne preživljavanjem
Znate li koliko se beba rađa pre vremena, odnosno previše rano da moglo da se kaže da imaju dovoljnu težinu, dovoljno razvijena pluća itd. za normalan bebeći život, bez inkubatora i odeljenja neonatologije? Jedna od deset beba rodi se pre vremena, širom sveta. U svetu se, svake godine, pre vremena rodi 15 miliona beba. U Srbiji, više od 4000, ili 11 beba svakoga dana. Dakle danas, dok ja pišem blog, Vi čitate, život teče, čak jedanaest beba primljeno je odeljenje neonatologije zbog prevremenog rođenja.
Prošle godine, negde u ovo vreme, svet je obišla vest o dečaku koji je rođen na Floridi, težak
samo 400 grama! Bio je toliko sićušan da ga je mama fotografisala sa burmom oko nožnog članka. Doktori su joj savetovali da ga što češće fotografiše jer mu nisu davali velike šanse da preživi. Ipak, dečak je, posle šest meseci borbe, uspeo sasvim da ojača i da svoj prvi Božić provede kod kuće. Naravno, budući da je rođen u 24. nedelji trudnoće, grudi njegove mame nisu ni pomislile da počnu da prave mleko. I, naravno, ja ne znam kako su i čime hranili ili dohranjivali ovog dečaka, ali znam da su mama ovog dečaka, i tim doktora i medicinskog osoblja koji ga je negovao, imali na raspolaganju čitavu mrežu banaka humanog mleka širom Amerike. U Sjedinjenim Državama, naime, postoji nekoliko nacionalnih organizacija koje se bave sakupljanjem humanog mleka, čuvanjem, distribucijom humanog mleka, i podsticanjem mama koje doje da doniraju svoje mleko. Neke od njih finansira država, neke se finansiraju donacijama, ali sve funkcionišu u dva pravca: prikupljanje mleka i obezbeđivanje mleka za prevremeno rođene bebe ili bebe čije majke ne smeju da ih doje, npr. zato što su zaražene HIV virusom. Uz ove aktivnosti, banke humanog mleka konstantno se oglašavaju pozivajući nove donatorke da se priključe. U praksi ovo znači da bilo koja mama koja ima problem sa dojenjem, a želi najbolje za svoju bebu (Svetska zdravstvena organizacija ovako rangira ishranu novorođenčadi: na prvom mestu je majčino mleko, na drugom majčino mleko koje mama ostavi u flašici da bi druga osoba hranila bebu, na trećem je mleko druge mame, i na četvrtom, ujedno i poslednjem, dohrana, tj. mlečna formula) može čak i putem Interneta da obezbedi ovu dragocenu hranu za svoju bebu.
Kod nas je do nedavno ovo sve zvučalo kao naučna fantastika. Od pre četri godine voda Rosa pokrenula je projekat prve banke humanog mleka u Srbiji. Prva banka osnovana je u Beogradu, nedugo potom i druga u Novom Sadu, a u planu je i treća, u Kragujevcu. Nažalost, kako je svest o značaju dojenja u našoj zemlji prilično niska (prema podacima UNICEF-a samo 11% majki isključivo doji do navršenog šestog meseca života bebe), tako je i obezbeđivanje mleka prilično teško. Količine koje se obezbede dovoljne su samo za bebe na odeljenju neonatologije.
Međutim, banka humanog mleka ima još jednu veoma važnu funkciju, koju najbolje razumeju upravo mame prevremeno rođenih beba.
Jedna moja koleginica prošle godine postala je baka po prvi put u životu. Njena snaja nosila je blizance koji su morali da budu rođeni carskim rezom nekoliko nedelja pre termina jer jedna od beba nije dobijala dovoljno hrane, laički rečeno. Ispostavilo se da su oba blizanca nedovoljno razvijena za samostalan život, pa su smešteni u inkubatore, ali njihova mama, rešena da doji, odlučila je da podstiče prve znake laktacije time što je izmlazavala svoje mleko. Naravno da nije smela da bude prisutna na intenzivnoj nezi po ceo dan, ali, zahvaljujući postojanju banke humanog mleka, ona je mogla da donosi svoje mleko i da obezbedi svojim sinovima da se hrane najboljom mogućom hranom. Za sitniju bebu, koja se pokazala kao ješnija, ipak nije bilo dovoljno, pa su morali da ga dohranjuju mlečnom formulom, ali svaka kap majčinog mleka koju je dobio za njega je bila eliksir.
Mogu sad da se bavim demagogijom, pa da tvrdim da bi bez majčinog mleka mnoooogo duže bili u inkubatorima, ali neću. Važno je da je njihova mama nastavila da im dojenjem daje dve najvažnije stvari za svaku bebu: ljubav i najzdraviju i najprirodniju hranu. Mali heroji iz inkubatora danas su dva zdrava jednogodišnjaka!
Dobrobiti dojenja za mamu i dete
Vekovima su žene dojile bebe, ne pitajući se da li će imati dovoljno mleka. Šta se to u moderno doba promenilo? Zašto sve češće čujemo od prijateljica da je dojenje „bolno“ i „naporno“? Da li su nam grudi mutirale? Da li su bebe danas probirljivije i ješnije?
Naravno da ne! Dojenje je najprirodnija stvar na svetu! Polemike ZA i PROTIV dojenja počele su kasnih pedesetih godina kada se na tržištu, najpre američkom, a potom i u ostatku sveta, pojavilo adaptirano mleko. Nije bilo jeftino i samo imućnije majke mogle su da ga priušte. Tako je ranih šezdesetih postalo moderno ne dojiti, što je otvorilo ogroman prostor za polemike o tome da li su deca zdravija ili bolesnija zahvaljujući dojenju. Danas se stručnjaci slažu u oceni da je majčino mleko nezamenjivo. Doduše, ne treba biti stručnjak da biste shvatili da će se Vaša beba, najverovatnije, razboleti prvi put upravo onda kada bude prestala da sisa Vaše mleko, koje joj je do tada obezbeđivalo dragoceni imunitet. Ali, dojenje nije samo značajno za dete dok je beba. Dojenje ostavlja pozitivan trag na zdravlje i intelekt deteta i kasnije u životu. Takođe pruža i niz benefita za majku koja doji.
Evo slikovitog prikaza niza dobrobiti koje dojenje pruža i detetu i majci:
Tata i dojenje
Srećne li su bebe koje imaju dva brižna roditelja, puna ljubavi, nežnosti i razumevanja. Otac, naravno, ne može da doji, ali može da pruži bebi sve drugo: toplo naručje, maženje, nežan zagrljaj, ljuljkanje… Male bebe imaju veoma izraženu potrebu za fizičkim kontaktom, ta potreba je odmah iza hrane i sna, a očevi mogu da pruže bebama mnogo nežnosti.
Ali, ne zaboravimo da otac mnogo može da učini i za bebu i za mamu ako mami pruža podršku tokom dojenja.
Od samog početka, otac bi trebalo da se, jednako kao i majka, edukuje o dojenju i njegovim dobrobitima za mamu i za bebu. Ako se kod mame javi sumnja i želja za odustajanjem, tata je taj koji treba da je posavetuje i podrži da istraje.
Tata će pomoći mami koja doji i tako što će se brinuti o bebi dok mama izmlaza višak mleka, ako za to ima potrebe, dok se mama tušira, sređuje sebe ili, jednostavno, odmara.
Tata može učiniti dojenje prijatnjijim tako što će mami koja doji doneti čašu vode, šolju čaja, čokoladicu ili voćku.
Tata nema fluktuacije hormona u postporođajnom dobu, pa može da ostane „hladne glave“ i kada mama ima nagle promene raspoloženja.
Tata je taj koji će bebu naučiti da ljubav ne mora uvek da dođe uz hranu! 🙂
Ponovni početak dojenja (ponovno uspostavljanje laktacije)
Jednom prekinuto dojenje moguće je ponovo započeti. Čak iako majka nikada nije dojila, odnosno od rođenje se opredelila da hrani bebu formulom, moguće je uspostaviti laktaciju. Od toga koliko je prošlo od poslednjeg podoja zavisi i uspešnost vraćanja laktacije, ali iskustva govore da je nakon pauze od mesec, pa i dva dana moguće ponovno dojenje. Nekada je moguće čak i tri meseca posle poslednjeg podoja – svaka žena je individualna i nivo hormona prolaktina, koji je zaslužan za proizvodnju mleka, kao i brzina porasta tj. opadanja nivoa hormona je individualan kod svake žene.
Šta treba uraditi da bi se vratila laktacija?
Najpre, treba verovati u sebe i sposobnost svog tela da hrani bebu. Možda zvuči smešno, ali mi smo psihosomatska bića, viševekovna iskustva poptvrdila su delotvornost placebo terapije. S druge strane, moja lična iskustva od samo nekoliko godina, pokazala su mi da žene često gube mleko ako počnu da sumnjaju da li ga imaju dovoljno. Dakle, verujte: možete da hranite svoju bebu!
Stavljate bebu da sisa što češće, iako nema mleka. Bebe imaju snažan refleks za sisanjem i, mada ćete morati nakon tog virtuelnog podoja da je nahranite, beba će stimulisati nervne završetke Vaših bradavica, koje će poslati signal nervnim centrima u mozgu da je laktacija potrebna.
Neke bebe brzo odustanu od sisanja prazne bradavice, zato mnogo pomaže sistem hranjenja prikazan na slici ispod, a koji možete i sami improvizovati, sipanjem adaptiranog mleka u flašicu iz koje ćete sprovesti tanko crevo i zalepiti ga flasterom na bradavicu:
Ne odustajte! Mleko se neće vratiti odjednom u mlazevima, već postepeno. Kao i kod bilo kog početka dojenja, važno je često nuditi bebi da sisa, unositi dosta tečnosti, pre svega vode, i jesti hranu koja podstiče laktaciju, kao što je ovas, spanać, beli luk, kikiriki…
Kako da znam da li beba sisa dovoljno?
Jedno od pitanja koje su mi najčešće postavljale trudnice ili mame novorođenih beba je: kako da znam da li beba sisa dovoljno, pa čak i: kako da znam da li uopšte sisa, kad mi i posle podoja grudi ostanu natečene i bolne?! Zaista, u prvikm danima posle porođaja grudi budu tvrđe i natečene, čak i posle izmlazavanja mleka, usled delovanja hormona i intenzivne laktacije koju organizam počinje. Važno je da znate da Vam grudi ne mogu biti kao pre trudnoće, čak i kada ih ispraznite, makar ne u prvim danima. Ali, pazite da ova „otečenost“ ne bude neprijatna, jer očas posla možete zapušiti mlečne kanale viškom mleka, što dovodi do upale mlečnih žlezda, tj. mastitisa. Pokušajte sa jednostavnim testom: ako osećate bol i zatezanje kad podignete ruku iznad glave – vreme je za izmlazavanje.
S druge strane, bebi je potrebno zaista malo mleka u prvim danima. Evo koliko bebe mogu da pojedu u jednom obroku:
Evo nekoliko pouzdanih pokazatelja da bebe starosti nekoliko sati – nekoliko dana sisaju:
1. Pelena je vlažna posle nekoliko sati, tj. beba je piškila (pazite, u prva dva dana života, dok sisa samo kolostrum, žutu i veoma masnu i hranjivu tečnoar koja je „uvertira“ mleku, beba može ređe da mokri) 2. Bebe obično podrignu kada ih uspravite na rame posle podoja (štaviše, ako ih ne stavite da podrignu, mogu plakati usled nelagode koju im stvara vazduh koji su progutale sisajući) 3. Bebe obično bljucnu malo mleka kad ih stavite da leže ili ih presvlačite posle podoja. 4. Beba ne plače posle podoja (i podriga), već se smiri i spava. 5. Cokće dok drži bradavicu u ustima i čujete kako guta.
Nakon prvih nekoliko dana života, beba bi trebalo da je već ovladala veštinom sisanja, i da joj je apetit veći, pa možete i po svojim grudima osetiti da li beba sisa, evo nastavka spiska: 6. Posle podoja dojka koju je dete sisalo je mekša na dodir i manja nego pre podoja 7. Beba ima zlatnožutu, retku stolicu 8.Beba je povratila težinu koju je izgubila u danima po rođenju, i nastavlja da napreduje u težini. Prosečno bebe u prva tri meseca života dobijaju oko 200g nedeljno.
Najčešća zabluda je da pomislite da nemate dovoljno mleka jer beba u prvim nedeljama „prečesto traži da sisa!“. Neke žene odustanu od dojenja jer su im u početku razmaci između podoja po pola sata. Neka Vas to ne obeshrabri. Razmaci će bivati sve duži kasnije, u početku Vaša beba putem dojenja utoli i glad i žeđ, dobija toplinu, nežnost i osećaj sigurnosti. Pružite joj to kad god zatraži. Osim toga, česti podoji u prvim nedeljama mogu samo da pogoduju mamama, jer svaki podoj stimuliše lučenje oksitocina, hormona koji utiče na kontrahovanje materice i smanjivanje na njenu veličinu od pre porođaja. Takođe pomažu da grudi koje imaju manje mleka počnu da luče više, kao i da grudi nabrekle od mleka oslobode suvišnog pritiska. Iskoristite svaki podoj da blago masirate dojku iz koje dete sisa, vakuum koji beba napravi ustima dok sisa bolji je od svake pumpice.