Kako završismo školu bez Vibera?!

Da Vam kažem nešto: ja sam genije. A Vi što sada ovo čitate, i imate decu, i ovde tražite zrno razuma u roditeljstvu, i Vi ste genije! Zapravo, cele generacije, moja, Vaša, i one pre i malo posle nas, to su sve genijalci! Svi mi koji smo završili osnovnu školu (da ne pominjem dalje školovanje), a naši roditelji nisu imali Viber, mi svi treba da se svrstamo u red ljudi posebnih životnih dostignuća. Ako nije to, ako nismo genijalci, onda se jamačno dogodila nekakva genetska mutacija kod naše dece, pa su postala mnogo nesposobnija nego što smo bili mi kao školarci, jer danas se ne može završiti škola ako učenikovi roditelji ne pitaju druge roditelje na Viber grupi šta je bilo za domaći, i još važnije, kako ga uraditi. Mislite da preterujem? Onda

IMG_20171126_163321

svakako nemate dete u školi. Ako ga imate, onda ste već član neke roditeljske Viber grupe u kojoj se svakodnevno razmenjuju školski zadaci, rešenja, nedoumice, pesmice koje treba naučiti, pasulj, pirinač i kolaž papir koje treba doneti sutra za likovno isl…

Potpuno je neverovatno, u eri u kojoj se čini da cveta doktrina Marije Montesori, makar sudeći po mnoštvu privatnih vrtića koji se diče da primenjuju „Montesori metod“, da deca nisu u stanju da znaju šta imaju za domaći i da ga urade. Za slučaj da ne znate, italijanska pedagoškinja Marija Montesori (Maria Montessori 1870-1952) smatra se tvorcem oblika čuvanja dece kakav je današnji vrtić, i najpoznatija je po svom zalaganju da decu treba što ranije osposobiti da samostalno obavljaju zadatke, ličnu higijenu, kućne poslove, itd. Ukratko: vaspitni metod koji se primenjuje u našim državnim vrtićima, samo nema italijansko ime! 😉 Jedan od omiljenih mi citata gospođe Montesori je upravo onaj o pomaganju: Nikada ne pomažite detetu da izvrši zadatak za koji ono samo misli da može da ga uradi samo!

Kako se ova doktrina uklapa u naš Viber-domaći? Nikako, nažalost. Ovde ne govorim da roditelj ne treba da se bavi detetom, njegovom školom, da ne treba da se zanima za to šta je bilo u školi i šta ima za domaći. Naprotiv, jedna od najvažnijih uloga roditelja jeste da pomogne detetu da izgradi odgovorne radne navike. Ali to se ne čini tako što pitate druge roditelje šta ima za domaći. To se radi tako što:

  1. Razgovarate sa svojim detetom. 
    Mnogo puta sam isticala važnost razgovora sa detetom, najviše u tekstovima u kojima pokušavam da objasnim zašto batine ne čine decu boljom i vaspitanom, već naprotiv, kao što je ovaj. Obično mi se jave skeptični roditelji koji tvrde da su im deca „premala za razgovor“. To je besmislica. Kulturu razgovora morate uvesti još od kad je dete beba, i mnogo pre nego što je u stanju da Vam razgovetno odgovori. Ako to uradite, onda će normalan nastavak razgovora, biti i razgovor o školi. Ako niste to učinili, nije kasno da promenite navike i da počnete da razgovarate sa detetom kada krene u školu. Pitajte šta je bilo u školi, prelistajte knjige zajedno, podstaknite ga da se seti šta je učiteljica rekla… ako postaje pravilo da ne uspeva da se seti, moguće je da ne usproditelji rade domacieva da se koncentriše na času i prati ono što učitelj/-ica govori. Porazgovarajte o tome sa učiteljicom.
  2. Ukažite detetu poverenje
    Zamislite da je obrnuto: Vi dođete sa posla i kažete nešto, bilo šta, o svom danu na poslu. A dete pozove Vašu koleginicu da proveri da li ste dobro zapamtili šta Vam se desilo, ili da li ste dobro shvatili. Kako biste se osećali? Šta biste pomislili? („Šta me proveravaš, nisam debil, valjda znam šta sam čula…“, „Fino, drugi put ne moram ni da pamtim, imam ko će da mi proveri….) Jer, šta je najgore što može da se dogodi? Da Vaše dete ne uradi domaći? Da ga urdi pogrešno? Pa šta? Kako mislite da nauči nešto ako mu niste dali priliku da doživi to iskustvo?
    I to nas dovodi do najvažnijeg…
  3.  Dozvolite detetu da pogreši! Engleska reč error – greška, potiče od latinske reči errare što znači, između ostalog, lutati, tražiti. Upravo su pogreške put ka pronalaženju tačnog i istinitog, grešenje je način učenja. Ako Vi uradite domaći, sigurno će biti besprekoran (uspeli ste da savladate gradivo osnovne škole!), a da li će taj domaći imati svrhu, a to je da dete nešto iz njega nauči? I, još važnije, kako će Vaše dete izvršavati zadatke kad Vi više ne budete tu da pitate na Viber grupi šta i kako treba da se radi? Ili kad, nedajbože, ne budete umeli da uradite zadatak? I najvažnije: kakav će odrastao čovek i zaposleni biti neko ko je navikao da drugi misli i radi umesto njega?

Domaći plastelin-play dough i zašto su takve igre sjajne za decu

Plastelin, play dough, ili šareno testo jedna je od omiljenih dečjih zabava. Osim što je zabavna, ova igra je višestruko korisna za razvoj deteta. Evo zašto:

 

1. Pre svega, igranje testom razvija finu motoriku i vežba sve one mišiće šake koje će kasnije dete koristiti pri pisanju, seckanju makazama i sl.

2. Gnječenje, pljeskanje i ostalo gnjavljenje testa razvija koordinaciju i vežba koncentraciju kod dece.

3. Deluje umirujuće. Kao kad odrasli gnječe onu „anti-sres krofnu“!

4. Razvija kreativnost i maštu!

 

CYMERA_20140814_213600Čak i da nije tako podsticajno i edukatuvno, bilo bi nešto što biste dali detetu jer deca zaista uživaju u mešenju. Jedini problem je što kupovni play dough ne košta malo, a ako date deci da mese od brašna i vode dobićete neviđeni nered. Zato je rešenje domaći play dough, ili, kako ga moja deca zovu: šareno testo. Recept je vrlo jednostavan i jeftin:

 

Domaći play dough: 

Potrebno:

1 šolja brašna

pola šolje vode

pola šolje soli

jestiva boja (ako želite)

Vreme pripreme: 3 minuta

CYMERA_20140814_213936

Pomešajte so i brašno, ne štedeći na brašnu: neka šolja bude u vrh puna. Dodajte postepeno vodu, mešajući mikserom, žicama za testo. Ako koristite boju u prahu dodajte je na samom početku u brašno i so, a ako koristite tečnu boju, sipajte je zajedno sa vodom. Mutite dok se boja ne ujednači. Premesite testo rukama i ocenite da li je dovoljno suvo, tj. da li se lepi za šake. Neko brašno upije više vode, neko manje. Po potrebi dodajte još malo brašna.

FCYMERA_20140814_213352

Recept je zaista jednostavan, pa i sama priprema može biti divna igra za mališane, a ako ga posle igranja spakuju u kesu ili plastičnu kutiju, trajaće danima.

Ako želite dodatno da podstaknete kreativnost kod dece, pripremite im neke dodatke kojim će dekorisati testo i stvarati nove oblike. Evo nekoliko predloga:

CYMERA_20140814_215333

Jeftino i lako: napravite Moon Sand!

Moon Sand, čudesni pesak koji je u isto vreme i rastresit i lak za oblikovanje kao testo, jedna je od omiljenih zabava mališana. Vaspitačice u vrtiću su mi objasnile da je oblikovanje testa, blata i slično deci neka vrsta antistres terapije, nešto kao kad odrasli stežu onu antistres gumu, a uz to razvija kreatuvnost i intelekt.

CYMERA_20140726_110607

Sve je to lepo, ali posle igranja moon sandom meni sledi generalno čišćenje kuće! Zato je idealno njime se igrati napolju, što opet dovodi do drugog problema: sve što padne na pod postaje neupotrebljivo i za bacanje, a pravi moon sand nije nimalo jeftin.

Evo, zato, recepta za domaći, uradi sam moon sand, koji je jeftin a i predivno miriše:

Potrebno:

1 šoljica ulja za bebe

10 šoljica brašna

Pomešajte ova dva sastojka u ovoj razmeri (najlakše je u blenderu) i namenite neku veću plastičnu posudu ili lavot igranju. I popijte na miru kafu dok se deca igraju! 🙂

CYMERA_20140726_110737